Poglavlje 17 Emacs
- Tabela sadržaja
- 17.1 Pokretanje Emacs-a
- 17.2 Međuspremnici (Buffers)
- 17.3 Načini rada (Modes)
- 17.4 Osnove uređivanja
- 17.5 Pohrana datoteka
vi (i njegovi klonovi) je bez sumnje najrašireniji uređivač teksta na Unix sustavima, Emacs se nalazi na čvrstom drugom mjestu. Umjesto korištenja različitih "modova", kao vi uređivač, on koristi Control i Alt kombinacije tipki za izdavanje naredbi, na prilično isti način kao što se Control i Alt kombinacije koriste u različitim tekst procesorima i mnogim drugim aplikacijama. (No, treba naglasiti da se naredbe rijetko podudaraju; dok mnoge aplikacije koriste Ctrl-C/ X/ V za kopiranje, rezanje i ljepljenje, Emacs koristi drugačije kombinacije, čak i ponešto drugačiji "mehanizam".)
Također, za razliku od vi, koji je (odličan) uređivač teksta i ništa više, Emacs je aplikacija sa gotovo beskrajnim mogućnostima. Emacs je (u najvećem djelu) napisan u programskom jeziku Lisp, vrlo moćan jezik koji ima posebnu osobinu da svaki program napisan njime automatski istovremeno predstavlja i Lisp prevodilac (compiler) sam po sebi. Što bi značilo da korisnik može proširivati Emacs, i u biti pisati potpuno nove programe "u Emacs-u".
Kao posljedica, Emacs više nije samo uređivač teksta. Dostupno je mnogo dodataka za Emacs (mnogi dolaze sa izvornim kodom) koji pružaju razne dodatne funkcionalnosti. Mnogi imaju veze sa samim uređivanjem teksta, što je prije svega glavni zadatak Emacs-a, ali se ne zaustavlja na tome. Na primjer postoji nekoliko programa za tabelarno računanje, baze podataka, igre, klijenti za elektroničku poštu i usenet (od kojih je prvi Gnus), itd.
Vodeće dvije inačice Emacs-a su: GNU Emacs (inačica s kojom dolazi Slackware) i XEmacs. Ovaj posljednji nije inačica za korištenje pod X Window sučeljem. U stvari, Emacs i XEmacs se izvršavaju u terminalu kao i pod X sučeljem. XEmacs je nekada pokrenut kao projekt da se počisti Emacs izvorni kod. Trenutno se obje inačice aktivno razvijaju, i postoji mnogo iterakcije između dva razvojna tima. Za ovo poglavlje nije bitno koristite li Emacs ili XEmacs, razlike među njima su beznačajne za normalna korisnika.
17.1 Pokretanje Emacs-a
Emacs se može pokrenuti iz terminala jednostavnim izdavanjem naredbe emacs. Kada izvršavate X, Emacs će se (obično) pokrenuti sa svojim X prozorom, obično sa izbornikom na vrhu gdje možete nači najvažnije funkcije. Prilikom pokretanja Emacs će prvo prikazati pozdravnu poruku, a nakon nekoliko sekundi prebacit će vas u *scratch* međuspremnik (buffer). Pogledajte Odjeljak 17.2.
Emacs možete pokrenuti i dajući mu kao argument postojeću datoteku
% emacs /etc/resolv.conf |
U ovom slučaju Emacs će učitati zatraženu datoteku, preskačući pozdravnu poruku.
17.1.1 Naredbene tipke
Kao što je ranije spomenuto, Emacs koristi Control i Alt kombinacije za naredbe. Najčešća konvencija je da se pišu kao C-slovo i M-slovo. Dakle C-x znači Control+x, a M-x znači Alt+x. (Slovo M se koristi umjesto A zato što prvobitno ta tipka nije bila Alt već Meta tipka. Meta tipka je "nestala" sa tipkovnica, pa je u Emacs-u Alt tipka zamjenila njezinu funkciju.)
Mnoge Emacs naredbe se sastoje od redosljeda tipki i njihovih kombinacija. Na primjer, C-x C-c (tj. Control-x kojeg prati Control-c ) gasi Emacs, C-x C-s pohranjuje trenutnu datoteku. Imajte na umu da C-x C-b nije isto što i C-x b. Prvo znači Control-x kojeg prati Control-b, dok drugo znači Control-x praćen samo sa 'b'.